steel

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.


16.02.2018.

petak je e pa sta je

je li prism of life ili prison of life ne bih znala reci, ponekad mi to na jeziku koji nije moj to zvuci vrlo slicno. odem da bih dosla kako bih opet otisla radi vracanja na isto. neki dan citah neke stvari tri godine stare i zaprepastih se i uzdahnuh nad te tri godine. velim sebi u bradu, u nekom medjuprostoru pronadji me i sacuvaj, ako mozes ako ne mozes.... ma nema veze. stajat cemo jedno pored drugog napeti od ceznje i istovremeno sakati zbog ogromne daljine dok stojimo tu, tik jedno pored drugog. he sve bi bilo lako da smo stranice knjiga koje se listaju, nestaju i ponovo radjaju pod tudjim prstima.

04.01.2018.

papiri za reciklazu nikad se reciklirat nece

svaki dan isti,samo obrisi, boje, procjepi na nebu kroz koje se ponekad provuce neka zraka svjetlosti su drugaciji. i trudim se da u rutini barem primjetim toliko. kroz cutnju se cutimo. pomalo, ko djeca. nespremni da naglas kazemo ono sto bi htjeli. cetvrti dan nove godine i uzaludnog odbrojavanja dana, ne bih da ne moram, a moram ovo bitisanje, djelovanje na kalendar, datume rokove i obaveze da ogranicim. ne bih, a moram. ne bih da cekam ne znam ni ja vise sta da se desi, a moram. ne bih da imam ocekivanja od ljudi i ne bih da oni imaju ocekivanja od mene. a moram i oni isto tako moraju. ne bih da me nemir obuzme, a mora. ne bih i vako i nako i ovo i ono. jao jao jao jao. grce mi se zglobovi dok sumanuto klaparam po tastaturi u pokusaju da zaradim koju paru koju sam vec potrosila.... pronadjem te kroz sjetne zvukove i tad se utopim u nekoj zudnji, slutnji, smutnji. jao jao jao. vidim 13 antena i goluba na samo jednoj. ........... dodji. dodji. da se stapamo skupa u ovom neizrecenom ludilu.

16.09.2017.

otkrij se, pokrij se, razotkrij se

u tisini lagano ludim. a naglas kroz razgovor o onome sto mi drcno imenujemo kao smisleno, trazimo opravdanja za vlastiti besmisao. prvi medju jednakima. jebo to. ne znam da li znam da volim. ne znam koliko mogu da volim. ne znam da li sam ikada voljela, ili sam sebe, i druge zrtve mog zivota samo lagala da jesam. ne znam nista o sebi. jos manje o ljudima koji me godinama okruzuju. lagano se jezim od bliskosti. vristala bih sa balkona sedme zgrade, kosto je stari vristo 96., samo se bojim poziva komsija i rotirajucih svjetala u naselju.......... vracanje u ove sokake me srozalo u coskove stagnacije i nepismenog jednoumlja. povracala bih, a ne mogu. derala bih se, a ne smijem. caparapapapapapa. od sirokih dolina, suma, jezera i livada po, u, na i prema kojima su se rasipali zvukovi moje slobode shvacene unutar jedne nepregledne univerzalne postojanosti, ovdje sam nasla samu sebe, zaglavljenu iza nevidljivih resetaka . nazor guram se ne bih li izasla iz omedjenosti ovog tupog sada, a ne ide mi. upomoc, svijete, da li me cujes? ja tebe vise ne.

11.05.2017.

pozitivna dva reda

hocemol na sladoled? a sto ne bismo.

10.05.2017.

budi ista, a i ti

nisam vise u vremenu u koje me stalno vratis pomenom neke recenice ili ponekad cak samo rijeci. u meni i oko mene se od nasih zajednickih momenata, djecijih i nevinih, prelomilo stotinu svjetova. mozda i u tvom bicu isto tako jeste, necu sporiti niti to nijekati... istina ima neke ugodnosti koju proslost u sadasnjosti kroz sjecanje pruzi. ali slutim da se vise stvarno ne razumijemo. iskreno, iskonski, djecije i nevino.onako kako smo znale to nekad.

09.05.2017.

--

dok sam sjedila sklupcana pored zgrade izgubljena izmedju tu i tamo, zaspala sam. probudila me casna sestra i dala mi tops. ziva bila sestro.

08.05.2017.

neradni dan

sinoc sam sanjala kako nosim bijeli jastuk kroz sumu. stigla sam do velikog satora u kojem moze spavati 4 ljudi i u kojem se moze hodati uspravno, bez saginjanja ili gibanja na koljenima u podanickoj pozi. taj sator je bio zelene boje. nalazio se pored malog potoka koji je necujno zuborio. ne postoji potok koji necujno zubori, nigdje osim u snovima. .. trcala sam s rodjacima krecuci se pravolinijski na padini. nemoguce postaje moguce. usli smo u neku drvenu konstrukciju i kupili karte. ne znam za sta... probudio me zveket kljuceva i skupljanje kovanica za masinu za ves. napolju je sunce. napokon.

05.05.2017.

u domu petkom navecer perem ves

je li mir jedan ili ih je vise. mir u mnozini. mir ko zbirna imenica. ''' smara me spoznaja o smrtnosti. bezrazloznosti. prolaznosti. besmislu. gluposti. sranju. necovjecnosti. gusim se... a kome da kazem, , a da mi ne odgovori proci ce.

03.05.2017.

/

samo smo se mi uvjeravale u zacaranom krugu propalih likova da smo na pravom putu.

02.05.2017.

zuta lampa i povrce u plasticnoj ambalazi

ne poznajem ljude oko sebe. ne poznajem sebe. kad sebe upoznas, to jest spoznas, spoznat ces boga. tako mudrost stotinama godina stara zbori meni, ali nekako nijemo. ne cutim je sasvim... ne znam sta ce biti teze spoznati sebe ili nakon te spoznaje, usuditi se spoznati boga. prije spavanje preklopim kisa, ili nekad slusam idiota... odsutnost mi je vlastita prisutnost. voljela bih da sanjam. ne sanjam nista vec mjesecima. ----- vratila mi se ona mrka bora izmedju obrva koju sam nekako uspjela da ispeglam veselim promisljanjima o zivotu prije dvije godine... sad samo nazor pred ogledalom pokusavam da je iskrivljenim srednjim prstom nekako izbrisem. ne ide. sad ce opet teta u granapu da me pita sto sam to ljuta. a ja cu rec, nako. cejf mi.


Stariji postovi

<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728



nothing was corrected last
time.
nothing will be corrected this
time.

the poor will remain poor.
the unemployed will remain
so.
the homeless will remain
homeless

and the politicians,
fat upon the land, will live
very well.

___________________________

I to je cudesno, da tamo negdje u zelenim
dolinama vrijedni ljudi uzgajaju lozu i prave vino, da bi tu i tamo u svijetu daleko od njih, neki razocarani, u tisini gutajuci, gradjani i zbunjeni stepski vukovi mogli iz svojih pehara upijati malo hrabrosti i dobrog rasplozenja

___________________________
nicega u nama nema sto bi moglo opravdati postojanje raja. I najvise sto se za nas moglo uciniti, to je da nam je dat san o raju.
___________________________

Zaboravi
Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreceš prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
22432

Powered by Blogger.ba