steel

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.


19.05.2019.

plavo dugme sto sjaji kraj ofucanog kacketa iz 97me

e pa tako je to. nedjeljno kisno vrijeme i stanje uma  nako. pije mi se pivo, tamno u limenci, kontam uzet jedno usput kad budem isla po somune.
... pred ocimaneke slike neke boje, neki kontrasti, neki ekran,prvi, drugi, neki zvukovi proslosti pretoceni u dugme plej, poneka misao o smrtnosti,o nestajanju. stegne mi se samo na trenutak nesto u nutrini kad skontam napokon da volim svoje roditelje i da ce mi biti zao kad ih ne bude. dugo mi je trebalo da se oslobodim tereta porodicne proslosti, ali evo napokon cini mi se ko da jesam.
...
disem, i sanjam o tome dok slusam ovu proslost skucenu u dugme plej kako se volimo u tisini, opruzeni na nekom krevetu, ili na nekom podu ili na nekom oblaku. nije ni vazno.
zudim zudim zudim zudim. zelim te, a ne znam ni ko si.nije li to najcudnija odlika nas zena... tako romanticarski volim ponekad da zamisljam scene iz  americkih komedija. valjda je to neko stanje pred menstruaciju, ne znam. djeluje vrlo zenski i vrlo mozda nefeministicki, ali koga boli kurac za to....
hej ti sto ne znam te, pridji malo blize, da skupa ostarimo.
ovako ce biti tesko, ako se ne sretnemo da nam zivot prodje na suprotnim krajevima.
...
kisa.
treba sanjat.
treba zivjet.
treba voljet rutinu.
treba voljet  i one koji mrze.
treba stosta.
i eto tako to.
nedjeljno, kisno vrijeme....

sutra je 20. maj.
sutra je dan kad sam starija.
e pa tako je to.
neka je.

18.05.2019.

hej ti djecace u tijelu odrasla covjeka

kako smo uzivali u obojenom nam miru. kako smo uzivali u odrazima nas samih pred ogledalom u kupatilu sa peskirima na glavi, goli.kako smo uzivali u zivotu od kojeg smo pravili animaciju. raznih boja i oblika.kako smo uzivali u dvoristu koje smo sami pravili. kako smo uzivali u druzenjima u kojima smo vrhovima prstiju bogove naricali. tako lagano, oslonjeni jedni na druge prekoputa policijske stanice, u sobi visokih stropova punoj nas, punoj oporavljenog zivota,mi smo se jebali, disali i stvarali. kako sam uzivala gurajuci te od sebe zbog drugog lika o kojem evo godinama vec nista ne znam niti znam kako da pridjem a da nije djecije a da nije nezrelo u jeku moje zrelosti.


eh hoj.
...
ps lijepo ti stoji kosarica s bebom.
23.04.2019.

sinoc sam ti safo

hej, rekla bih ti, pridji malo blize. kad bih samo znala koje je to ti kojem bih to trebala kazivati. ,,,, kako mi se gade momenti gdje ljudi nisu ljudi, nego uloge koje preuzimaju. svi ti ljudski oblici zatoceni ispred mog lika u svojim ljusturama... mozda iz mene samo prezir prema samoj sebi izlazi na povrsinu, dok evo kenjam o ljudskom rodu..... trunim se i gasim se, lagano/a/ali sigurno. mjesecima vec pokusavam da se slazem, i sebe, svoju nutrinu i stvari svoje, i pitam se cemu ovaj nagon da se sacuvam kroz materijalne oblike.... ko da se bojim se svog vlastitog zaborava. ... gledam te na fotografijama, kako se pretvaras u lik svog uspjesnog oca. oca koji u svojoj bijeloj kosulji drzi predavanja u velelijepnim evropskim institucijama, kupuje nekretnine u drugim zemljama sengen zone. meni nista od tog nije vazno. osim mozda tog lika kojeg gledam na fotografijama, kako odrasta kako se pretvara u nalicje ozbiljnog dok se stisce u sakou od 300 evrica. hei, zasto sam ponajvise siromastvom kao socijalnim i ekonomskim fenomenom omedjena. pih. bit ce bolje bit ce bolje. samo nek je kafe, klimavih radnih stolova iznad kojih se cijedim i sevdisem evo malo prije podne, a trebala bih u nekom ofisu mozda kucat neke izvjestaje i pravdat silne pare ulozene u reformu pravosudja i naseg nam sistema.

21.04.2019.

plave ponjave i djeciji sadrvan

zamisljam kako posmatram sebe dok posmatram druge ljude. da je neko ogledalo sveprisutno oko nas, a da nije bog... ne bismo li napokon shvatili sebe, to bi bilo dobro. izvlacim iz sebe tracke,ostatke svega i svacega, davno naucenih vjestina za koje sam ko za sve vremenom izgubila interes.... ljudi me cine nervoznom, posebno oni koje ne znam, posebno oni koji su u glavama svojim ocrtani omedjeni i definisani svojim poslovima, hobijima,ulogama koje ih oblikuju svaki dan pomalo i koje ih svaki dan pomalo sve vise guse. zato,sjedim i cutim, jer i rijeci me umaraju, a ne recenice koje se moraju slagati dok se formira razgovor ili takozvani smol tOlk. skontam u tim momentima dok sve vonja na srecu i spokoj u proljetno doba, zasto su tamni prostori ispunjeni jasnim visokofrekventnim zvukovima bolji. kad me mine misao o ogledalu, konstruisem neke ideje o boljoj buducnosti, u kojoj cu imati svoj prostor i svoja druzenja. sama sa sobom. ako budem zvala neke ljude, na pozivnicama cu pisati, molim vas dodjite da cutimo tisinu. jer to je najbolje. bolje od svih vec izrecenih rijeci i nesuvislih recenica dok traje bjesomucni proces nazovi upoznavanja. al dobro je sunce je trava je maslacak je macka je cuko je mrkva na zaru je radjanje sazrijevanje i umiranje i sve isto i sve novo. ... ... .

18.04.2019.

molim necu da unesem naziv ovog posta

iz par polovnih kaputa sto sam si ih kupila od solidnih placa dok sam ih nekoc zaradjivala polako vadim smece,ostatke racuna, tramvajskih karata i nalazim marku. kontam kako je dobro sto me sutra nece u dzepu zuljat pola marke, nego cijela marka i po. to znaci da cu u uredu u koji povremeno svracam proteklih mjeseci ne bih li se pronasla u novim formama izricaja, moci sebi kupiti kafu s aparata. ne jednu nego zapravo tri. to tako dobro je sto ne moram iskat pola marke za kafu od novih mi nadredjenih. a dobro je i znat kako je kad isces pola marke za kafu, jebote. na podovima sarajevskih asfalAta ponajvise uz pokoji ulozak razljepljen krvlju svetom nasom primjecujem prazne kutije cigara, pomislim jebo te, kako mi se pusi cigara, a ama bas ni jedna u dzepu me ne zulja. ----- kad su mi vec cigare na um pale i nemanje istih, neki dan mi je teta fata iz granapa na dnu ulice, al ne moje, kad sam usla omamljena od jedne limenke pive sto sam je smlatila na putu do vrha te ulice u pakovanju iz pekare dala bunt smotanih cigara, skije,ljute ko sam djavo, al vraski dobre za utalit osjecaj poslije po litra pive koju sam smlatila nako, jer me zuljala taj dan marka u dzepu... i s pivom ja postim. hu. stiglo proljece, pomislim kako proslog se i ne sjecam. bice da je kisilo pravo il bice da meni proljeca u glavi s glave bilo nije. e moj svijet, na svijet kad li ces poceti da licis. al evo nesto pozitivno sta je ovo jaro, svi nesto poceli smetlje da kupe. bravo gradjani, bravo seljani, bravo urbani, i manje malo urbani, bravo mahalci, braco haustorcadi, bravo deke nane, bake majke, mame, babe tate, ocevi koje imenom licnim zovemo bravo svi koji izadjete i smece ispred vrata pokupite. bravo sugavi grade mozda jednom na grad pocnes da licis. he he eto istresoh se, jes dobro. zdravo.

15.04.2019.

zena djetinjeg uma

jos te vadim iz sebe. svakog jutra dok bol osjecam. ti u crno bijelom formatu milujes dijete svoje. ja gledam i ne osjecam. tako je valjda moralo biti.

04.04.2019.

cepanje uma i cepanje drva

nepregledan je prostor koji me okruzuje, a ja samo jedan mali dio svega toga mogu da obuhvatim svojim pogledom. jecim sama u sebi, a nije od muke, jecim jer ne razumijem zasto ne povezujem stvari. niti kako da ih povezem u neku smislenu cjelinu. ..... buljim u racun za grijanje, pa u stanje na racunu mom, pa u frizider zavirim, pa pogledam listu potrepstina. i pitam se kako se u ovoj kuci zivi vec godinama.

01.04.2019.

zapis na pekarskom papiru

grcim se i u najnormalnijim okolnostima. pitam se dal sam mozda dijete zatoceno, ili vise djece sto zatocena su u tijelu ne znam ni ja kojem niti cijem, a trebalo bi to da bude tijelo odrasle zene sa malim skoro pa nepostojecim sisama. ne znam kako da komuniciram sa okolinom. sve mi je uzrok stresa i anksioznosti. cak i najnormalniji pokusaj uzivanja na proljetnom suncu mene gusi. iako bih trebala da sam nasmijana i dobra ko evo ovaj dobar dan. sve je tako ponekad naporno, a mora se. i gore i dole i tamo i vamo. meni je sve to i dole i gore i vamo i tamo. --- dva tri reda o nicemu, ne bih li se sjetila svog vlastitog zaborava svega.

27.03.2019.

haaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj hocu sve i nista

i jedno i drugo i drugo i prvo i prvo i jedno i drugo i prvo voljela bih da sam ko mala isla na casove klavira voljela bih da sam ko mala s roditeljima isla na kampovanje voljela bih da sam ko mala imala normalan krevet na kojem cu spavati, a da to nije pod ili spuzva na podu voljela bih da sam ko mala imala normalne porodicne objede voljela bih da sam ko mala bila zaista mala voljela bih da sam ko mala znala malo manje voljela bih da sam sad kad sam kobiva velika ustvari mala ... prodje me jeza zbog prolaska vremena prebrzo a meni sve u zivotu je evo, od sutra cu. dok sutra ne dodje a ja to nesto za sutra opet ne odgodim za neko drugo sutra . od svih filozofija najmrza mi je ova izdrogirane omladine sto luci kiseo optimizam i laznost u svemu izgovorenom, da ne kazem neodsanjanom.

21.03.2019.

sta to sivo nebo je, sta to bijeli oblak je, sta to zelena trava je

kad bih jela u istom omjeru koliko kafe popijem u toku dana bila bih znatno deblja no sto sam. cekam honorar vec mjesec i po. nisu to gudre majko, postim evo svaki drugi dan.


Stariji postovi

<< 05/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031



nothing was corrected last
time.
nothing will be corrected this
time.

the poor will remain poor.
the unemployed will remain
so.
the homeless will remain
homeless

and the politicians,
fat upon the land, will live
very well.

___________________________

I to je cudesno, da tamo negdje u zelenim
dolinama vrijedni ljudi uzgajaju lozu i prave vino, da bi tu i tamo u svijetu daleko od njih, neki razocarani, u tisini gutajuci, gradjani i zbunjeni stepski vukovi mogli iz svojih pehara upijati malo hrabrosti i dobrog rasplozenja

___________________________
nicega u nama nema sto bi moglo opravdati postojanje raja. I najvise sto se za nas moglo uciniti, to je da nam je dat san o raju.
___________________________

Zaboravi
Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreceš prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
27692

Powered by Blogger.ba