steel

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.


16.09.2017.

otkrij se, pokrij se, razotkrij se

u tisini lagano ludim. a naglas kroz razgovor o onome sto mi drcno imenujemo kao smisleno, trazimo opravdanja za vlastiti besmisao. prvi medju jednakima. jebo to. ne znam da li znam da volim. ne znam koliko mogu da volim. ne znam da li sam ikada voljela, ili sam sebe, i druge zrtve mog zivota samo lagala da jesam. ne znam nista o sebi. jos manje o ljudima koji me godinama okruzuju. lagano se jezim od bliskosti. vristala bih sa balkona sedme zgrade, kosto je stari vristo 96., samo se bojim poziva komsija i rotirajucih svjetala u naselju.......... vracanje u ove sokake me srozalo u coskove stagnacije i nepismenog jednoumlja. povracala bih, a ne mogu. derala bih se, a ne smijem. caparapapapapapa. od sirokih dolina, suma, jezera i livada po, u, na i prema kojima su se rasipali zvukovi moje slobode shvacene unutar jedne nepregledne univerzalne postojanosti, ovdje sam nasla samu sebe, zaglavljenu iza nevidljivih resetaka . nazor guram se ne bih li izasla iz omedjenosti ovog tupog sada, a ne ide mi. upomoc, svijete, da li me cujes? ja tebe vise ne.

11.05.2017.

pozitivna dva reda

hocemol na sladoled? a sto ne bismo.

10.05.2017.

budi ista, a i ti

nisam vise u vremenu u koje me stalno vratis pomenom neke recenice ili ponekad cak samo rijeci. u meni i oko mene se od nasih zajednickih momenata, djecijih i nevinih, prelomilo stotinu svjetova. mozda i u tvom bicu isto tako jeste, necu sporiti niti to nijekati... istina ima neke ugodnosti koju proslost u sadasnjosti kroz sjecanje pruzi. ali slutim da se vise stvarno ne razumijemo. iskreno, iskonski, djecije i nevino.onako kako smo znale to nekad.

09.05.2017.

--

dok sam sjedila sklupcana pored zgrade izgubljena izmedju tu i tamo, zaspala sam. probudila me casna sestra i dala mi tops. ziva bila sestro.

08.05.2017.

neradni dan

sinoc sam sanjala kako nosim bijeli jastuk kroz sumu. stigla sam do velikog satora u kojem moze spavati 4 ljudi i u kojem se moze hodati uspravno, bez saginjanja ili gibanja na koljenima u podanickoj pozi. taj sator je bio zelene boje. nalazio se pored malog potoka koji je necujno zuborio. ne postoji potok koji necujno zubori, nigdje osim u snovima. .. trcala sam s rodjacima krecuci se pravolinijski na padini. nemoguce postaje moguce. usli smo u neku drvenu konstrukciju i kupili karte. ne znam za sta... probudio me zveket kljuceva i skupljanje kovanica za masinu za ves. napolju je sunce. napokon.

05.05.2017.

u domu petkom navecer perem ves

je li mir jedan ili ih je vise. mir u mnozini. mir ko zbirna imenica. ''' smara me spoznaja o smrtnosti. bezrazloznosti. prolaznosti. besmislu. gluposti. sranju. necovjecnosti. gusim se... a kome da kazem, , a da mi ne odgovori proci ce.

03.05.2017.

/

samo smo se mi uvjeravale u zacaranom krugu propalih likova da smo na pravom putu.

02.05.2017.

zuta lampa i povrce u plasticnoj ambalazi

ne poznajem ljude oko sebe. ne poznajem sebe. kad sebe upoznas, to jest spoznas, spoznat ces boga. tako mudrost stotinama godina stara zbori meni, ali nekako nijemo. ne cutim je sasvim... ne znam sta ce biti teze spoznati sebe ili nakon te spoznaje, usuditi se spoznati boga. prije spavanje preklopim kisa, ili nekad slusam idiota... odsutnost mi je vlastita prisutnost. voljela bih da sanjam. ne sanjam nista vec mjesecima. ----- vratila mi se ona mrka bora izmedju obrva koju sam nekako uspjela da ispeglam veselim promisljanjima o zivotu prije dvije godine... sad samo nazor pred ogledalom pokusavam da je iskrivljenim srednjim prstom nekako izbrisem. ne ide. sad ce opet teta u granapu da me pita sto sam to ljuta. a ja cu rec, nako. cejf mi.

18.04.2017.

vulgaranoouuu

danas sam uslikala svoju dojku. cudno je gledati dijelove tijela iz perspektive selfi kamere. selfi dojke. selfi vagine. selfi ljudi. rekoh dok se jos nisu do pupka srozale da imam uspomenu na njih. optimizam vonja u zraku. neka ga.

08.04.2017.

graja na trecem spratu, ja iza vrata sa staklom na postelji u polumraku sjedim

e prokletinje. ne da mi nikad da pisem kad je nesto lijepo. velicanstveno... ovdje ovaj prozor samo ventil za nebulozno isprdjavanje na zivot. a bas se zainatih da napisem ovo su dobri dani... dobro je kad prodises u hladno proljece. kad se zrake sunca nekako zapetljaju u tek propupale grane drveca. dobro je kad sjedis na klupi. osjetis vjetar i pozelis da skines cipele, carape i da prosetas bos po hladnoj zemlji. to su dobri dani. i jes takvi su ovih dana ovi dani. znaci nije prokletinja. he ba dobro je. daj bola sunca, more i neplaceni rad. samo nek je sunca...


Stariji postovi

<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930



nothing was corrected last
time.
nothing will be corrected this
time.

the poor will remain poor.
the unemployed will remain
so.
the homeless will remain
homeless

and the politicians,
fat upon the land, will live
very well.

___________________________

I to je cudesno, da tamo negdje u zelenim
dolinama vrijedni ljudi uzgajaju lozu i prave vino, da bi tu i tamo u svijetu daleko od njih, neki razocarani, u tisini gutajuci, gradjani i zbunjeni stepski vukovi mogli iz svojih pehara upijati malo hrabrosti i dobrog rasplozenja

___________________________
nicega u nama nema sto bi moglo opravdati postojanje raja. I najvise sto se za nas moglo uciniti, to je da nam je dat san o raju.
___________________________

Zaboravi
Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreceš prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
20400

Powered by Blogger.ba