steel

ugasi svjetlo da vidimo mrak.

podsjetit ce me svaki put kad je cujem na noc kad sam shvatila koliko si u sustini slican meni na nekom cudnom, neobjasnjivom nivou... jesmo, bas smo poput djece u svemu osim kad je u pitanju iskrenost. to smo zaboravili i ostavili godinama koje su prosle. jos se moze tolerisati glupost i sizofreno stanje uma, jos jedan period ce se moci tolerisati. onda cemo postati prestari za jeftina opravdanja i pocet cemo zaliti.

politicka korektnost vam lose stoji. i neko bi vam to trebao reci. a to necu biti ja.

sjediti i naglabati o neizmjernim kolicinama sranja u kojima se nalazi ovo drustvo - neprocjenjivo. sastala se ekipa, nema kakijeh nas nema. od onih kvazisvaba ili ti ga evropejaca u bosanskoj mahali do onih koje su razocarale dzamije i hodze u mahali i pored hodza sve svete i nesvete i bogove i ideologije i tetke i nane i bake i dede i pored deda one kone s pocetka sokaka, ma sve svjetove 'vake i 'nake razocarasmo... i ovo tiho ludilo postaje glasnije. ma drug, pravo da ti kazem pun mi je kufer. jeste bogami, eno ga stoji u cosku sobe.

sanjat cemo vjecnost i umirat cemo ko amateri. ono nase smjelo izgovaranje onih stihova je danas pretenciozno ,a nekad je bilo sve samo ne to... doso vakat da se neke nove istine pisu.