steel

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.


29.01.2017.

jebem ti zivot

uci skolu sine trebat ce ti. zavrsila ja skolu, majko. i sa tom skolom sam dobila deset mjeseci na birou za zaposljavanje... i onda ja sebi rekoh haj jos malo da se ta skola uci, pa ja opet skolu upisala, i opet majka isti ders, uci skolu sine trebat ce ti. a ja, ne zbog trebanja nego zbog izbjegavanja biroa i ogavnog osjecanja nize vrijednosti pred ispitivackim pogledima sluzbenica koje svaki put neumjesna pitanja postavljaju, evo ucim skolu, jer bolje bit student, neg nezaposlen, jelte?... dam se kladit da na kafe pauzama koje im pocnu cim dodju na poso, tako sjede i kontaju sta ce pitat ovu raju koja dodje do njih u njihove tople radne celije da dobiju stembilj u radnu knjizicu. mene prosli put upitase a iz kojeg sela ti ja mater. rekoh zaista ne znam koje tacno selo, al znam koja je opcina u kojoj je selo... i tako dobih ja taj svoj stembilj jos jedan i odjavih se sutradan. jer skola se uci, dani mi prolaze, gusim se u ovom stanu u kojem sam odrasla, gusi me ovo prigradsko naselje. sve isto kosto je i bilo, i vazda sve ce isto biti. zatocenik sam momenta u malo ko da ludim, a strah me to naglas rec...

<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031



nothing was corrected last
time.
nothing will be corrected this
time.

the poor will remain poor.
the unemployed will remain
so.
the homeless will remain
homeless

and the politicians,
fat upon the land, will live
very well.

___________________________

I to je cudesno, da tamo negdje u zelenim
dolinama vrijedni ljudi uzgajaju lozu i prave vino, da bi tu i tamo u svijetu daleko od njih, neki razocarani, u tisini gutajuci, gradjani i zbunjeni stepski vukovi mogli iz svojih pehara upijati malo hrabrosti i dobrog rasplozenja

___________________________
nicega u nama nema sto bi moglo opravdati postojanje raja. I najvise sto se za nas moglo uciniti, to je da nam je dat san o raju.
___________________________

Zaboravi
Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreceš prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
18969

Powered by Blogger.ba