steel

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.


09.12.2016.

zuuuuuuuuuuji u glavi

ovi sto su rodjeni, odrastali i sto sad zive, zapravo prezivljavaju siromaski zivot ce vazda bit na strani siromstva.... sta god to znacilo. jutros me utjesila prijateljica jer je spomenula narodnu revoluciju. a ja se nekog Rata prepala (ko da rat nije stalno i uvijek prisutan na necijem ognjistu, ko da rat stalno i uvijek ne ubija, ne siluje, ne pali, ne rusi skole, ne baca ljude u masovne grobnice, ne bombarduje bolnice, ne razara, ne pustosi negdje na nekom kutku ove usrane planete)

01.12.2016.

sareni papiri

ne mogu da pisem, jer nemam sta da kazem sto vec nije tisucu puta u hiljadu oblika vec nekad jucer, danas i sutra bivalo receno.

17.11.2016.

perut na tastaturi

mjesto kafe, srcem energetski napitak od po litre. nije jos predispitna sezona pocela, al' hajd neka... da se prevrcem po krevetu do cetiri ujutro nadajuc se pomolu prvih zraka sunca. a nadas se zalud, jer sunca vise nema da se pomoli. mozes ga samo na cosku papira stidno ko u osnovnoj skoli sa siljatim zrakama da nacrtas... nisam ni ustala, napolju vec mrak. mrske su mi zime svake, a ova pogotovo. nisam ponijela mamine vunene pletene carape. jer nosit kineske pokucnice sto lice na one od starog, ma nije to to, jaro... he, znas da ima onih zena sto se vrlo zenski s drugim zenama muskarcima smiju. a onda iscu i traze i vape za nakom solidarnoscu. jebo te taj pristup stvarnosti. de malo, djevojcice velikih krupnih ociju i zlatnih uvijaka, ne mizoginisi se sama trazec postovanje. ne ide to tako. blah blah. kad neces da radis ono sto bi trebao, dodji amo amo i u prozor ovaj nakucaj nesto sto nikakve veze ni s cim nema. nek stoji, nek stoji. svaki zapis valjda svjedoci necemu. nicemu. volim kad mi se kofol zene prijatelji jave pa same priznaju da se jave samo kad im nesto treba. nisam razocarana, jer ljudi a i te zene koje su ljudi su govna.

16.11.2016.

frank sinatra u pozadini, a ti kupuj kupuj, za rodjenje jos jednog vodje se spremaj.

ma mozak na pasu. kad moze tramp i zena njegova mu. moremo i mi. obicni mali smrtnici koji se bezrazlozno plase narandzastog tena i tupea na glavi jednog od najmocnijih likova na svijetu. eh sve u ime i za ljubav demokracije i ljudskih prava-tlacenje vlastitog naroda, a i onog nevinog preko okeana za kojeg su odlucili iz blindiranih svojih soba sa komandnim dugmicima da trebaju da umru, da bi djeca na njihovom mirnom tlu nastavila da zderu svoje mekiće, piju cocacole i bodu se u vene. opcija izmedju dvije partije u jednoj drzavi vec dekadama. i vaskoliki kriticari komunizma bas otale dosli. pa vlada te iste drzave je optuzujuc komunizam genocid u gvatemali pocinila, al hajd necemo sad o tome... nego sta sta drugo ocekivat do karikature za vodju,od glasaca cija ekonomija se bazira iskljucivo na bjesomucnoj potrosnji, debljanju, kupovini novog da bi nove stvari zamijenili jos novijima. nije da je ovaj prethodni afroamerikanac bio bolji sa svojom miroljubivom politikom razjebavanja drzava koje je bus u amanet predao good looking minorty dude in the states. necu rec laku noc svijete, nego dobro jutro. ako sad protuteza idiotluku ne ispliva na povrsinu. zvanicno odustajem. ne kupim nista i trcim prema sumi, negdje pored rijeke, ali ne previse blizu da ne bude hladno. gacam po blatu i pravim kucu od blata i sijena. covjekoliki covjece, ni na covjeka vise ne licis.

08.11.2016.

za uradit, prije smrti il odmah sad

ustani, jedi, popij kafu, nemoj bit nervozna. otidji na fakultet, slusaj predavanja s paznjom, ukljuci se, misli, citaj. sve to zaboravi, radi gluposti, pij u cudnim kafanama sa prosjacima s glavnog trga, grli se i pjevaj skupa s romima, zatvori oci, pobjegni i budi sretna negdje izmedju zamora ljudske price i muzike koja se probija do tvojih usiju, budi covjek. smiji se glasno, ustani starijim ljudima u tramvaju, nasmijesi se prodavacima u superxafsu koji su na nogama cijeli dan, pomozi babi s kesama kad prelazi na semaforu, ne budi supak. kad imas para, plati jaranu koji nema kafu, nazovi mamu, reci joj da je volis, svaki dan. zajebi svoju rutinu, vracaj se kuci drugim ulicama, idi na izlozbe, idi na predstave, iako mislis da nista od toga ne razumijes. odmori oci u tudjem svijetu. citaj o stvarima koje ne razumijes, pricaj o stvarima koje ne razumijes, dopusti sebi da osjetis nesto sto mislis da ne razumijes. ne lazi o sebi kad pricas drugima, i ne lazi sebe o sebi samom. zivi i kad zivotaris i kad ti nista zivot ne da, ti u inat zivi.

07.11.2016.

novembarski dan

sati danasnjeg dana su se provukli dok sam buljila u monitor, pokusavala da prepoznam neke oblike u zamagljenim slikama. vidjela sam djavla kako sjedi, a na covjeka lici. i neku zenu s djetetom u narucju ispred gomile u zapaljenom gradu. danas nista ne shvatam. A Vi, kako ste ?

03.11.2016.

danas je vani zubato sunce

o devedesete, dal cete i kad cete se prestati provlaciti kroz krvave pore gospodnje dvijetisuce i sesneste. .... jutro sam se probudila i nasla otiske proslosti razljepljene preko svih online portala. pomislim-kako cudno. zar ovo nisam isto citala prije godinu dana, prije dvije godine +, prije tri godine , prije sedam godina, prije deset godina kad sam iz gomile novina koje je stari cuvo poslije rata citala iste naslove, koje doduse tad, dok su mi oci prelazile preko krvavih naslova, nisam toliko (dobro) shvatala kao danas.... mislim da je ono o cemu je piso velikan po cijim koricama sada samo golubovi seru, zaista usud prostora omedjenog planinama, zaboravljenog i napustenog, divljeg, neobuzdanog, vazda gladnog zrtava-njihovih, vasih, nasih. mojih, tvojih. vazda ce se neke bitke voditi kod nas. nekad preko nisana u ratu,a nekad, ko sad,preko grobova mrtvih ljudi u miru, dovikujuci jedni drugima: vi lazete, ne ne vi lazete o tome da mi lazemo o vlastitim lazima. .... .. .

30.10.2016.

buljim u zid

na svoje ormare zalijepili ste hiljade stikera koji opisuju vase identitete. svaku priliku koristili ste da se ogradite od prica onih koje vama nisu slicne, napadali ste bez ikakvog promisljanja one koji nisu kao vi. citali ste knjige i trazili podrsku za svoje argumente u tudjim rijecima. mislili ste i hrabro naglas govorili sami sebi, misleci da ih gomike slusaju>mi smo na pravoj strani historije. ja sam sve to uvijek propustala, sa strane sam posmatrala cirkus kvazifilozofa, nedorecenih politicara i mladih intelektualaca dok se guse u sistemu koji je izuzetak sam sebi. odustajem danas od nerviranja. odustajem danas od ciklicnih jednih te istih prica koje se stalno kidaju sa zutih stranica proslosti i ove blize i one dalje i opet se citaju, naglas, pogresno, al sa puno hrabrosti. nemam vise snage da mislim o tome kako je kod nas sve lose, kako nista ne funkcionise i kako se stalno traze izgovori, opravdanja, salju upozorenja i najostrije osudjuju potezi ove, one, lijeve, desne strane. jebi se izmisljena drzavo nepismenih ljudi, ogranicenih umova i mrzitelja koju svoju mrznju svetim tekstom opravdavaju i u zlatni ram okivaju... povraca mi se, a nemam sta povratit osim vode.

16.10.2016.

kod nas je i danas vazda prica o jucer i o ratu

Kod nas ce se vazda vodit neki poluzivot, cekat ce se plate koje vjecito kasne, sve ce vise ljudi rovit po kontejneru trazeci veceru, ljudi ce bez razloga umirati u bolnicama, bebe ce isto tako umirati bez razloga, doktori ce biti kosto i sada jesu skolovane ubice, djevojke u stikalama s jeftinom sminkom trazit ce svoje muzeve u masi onih koji se vec davno na periferiji intelekta. Nikad se u nas o vrijednostima pravim naglast nece pricat, vazda ce se simulirat rad, lagat cemo se da smo sretni, a pokopavat cemo se nesretni, salterani i salteruse se vazda bit drski, sve ce veci broj mladih da diplomama na selo ic' jer nece imat sta jesti, i vratit ce se obicajima starih nasih, urinirat ce se se po institucijama kulture i vjecnost cemo provesti vazda na istom, pricajuc o boljem. kad odemo nekoliko kilometara iz nase ludice zvane bosna, raja ce se vazda javljat s istim pitanjem 'jesi se snaso'.... Nema se sta bilo gdje snalaziti, gdje god da odes sa sobom sebe povuces... to tako vazda biva.

12.10.2016.

sjebo sam se cesto, al mogu jos

... kad ono za sto se kunes, okrene ledja i tebe pljune u tvoja ledja. covjece, zar si toliki necovjek.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30



nothing was corrected last
time.
nothing will be corrected this
time.

the poor will remain poor.
the unemployed will remain
so.
the homeless will remain
homeless

and the politicians,
fat upon the land, will live
very well.

___________________________

I to je cudesno, da tamo negdje u zelenim
dolinama vrijedni ljudi uzgajaju lozu i prave vino, da bi tu i tamo u svijetu daleko od njih, neki razocarani, u tisini gutajuci, gradjani i zbunjeni stepski vukovi mogli iz svojih pehara upijati malo hrabrosti i dobrog rasplozenja

___________________________
nicega u nama nema sto bi moglo opravdati postojanje raja. I najvise sto se za nas moglo uciniti, to je da nam je dat san o raju.
___________________________

Zaboravi
Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreceš prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17896

Powered by Blogger.ba