steel

Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve.


24.03.2017.

sta ja to radim, a vi sta radite

proso srklet prosla nervoza sve prodje. i tako to. sjedim ne razmisljam ne mislim nista o nicemu

09.03.2017.

siso prokleta

prodje i taj dan. rasprave o brkatim zenama i minjacima i pravu na izbor me tjeraju na povracanje. s druge strane parole feminizam je satanizam od bosnjackih mladih konzervativaca me jos vise tjeraju na povracanje. gnusam se na obiljezavanja bilo cega. kad su obljetnice ovoga i onoga i kad se velicaju datumi ovi i oni ja bih najradije da ne moram da obitavam medj ljudima. samo da sam medj biljkama, u travi, na suncu, pored vode. u vodi. na drvetu. na pijesku. bilo gdje gdje nema umova ljudskih. dementnih. socijalne mreze i sadrzaj istih su psiholoska dijagnoza vremena i prostora u kojem zivimo. .

23.02.2017.

gonjanje papira

nervoza nervoza nemir nemir stres stres. jebem ti granice papire drzave i nacije

29.01.2017.

jebem ti zivot

uci skolu sine trebat ce ti. zavrsila ja skolu, majko. i sa tom skolom sam dobila deset mjeseci na birou za zaposljavanje... i onda ja sebi rekoh haj jos malo da se ta skola uci, pa ja opet skolu upisala, i opet majka isti ders, uci skolu sine trebat ce ti. a ja, ne zbog trebanja nego zbog izbjegavanja biroa i ogavnog osjecanja nize vrijednosti pred ispitivackim pogledima sluzbenica koje svaki put neumjesna pitanja postavljaju, evo ucim skolu, jer bolje bit student, neg nezaposlen, jelte?... dam se kladit da na kafe pauzama koje im pocnu cim dodju na poso, tako sjede i kontaju sta ce pitat ovu raju koja dodje do njih u njihove tople radne celije da dobiju stembilj u radnu knjizicu. mene prosli put upitase a iz kojeg sela ti ja mater. rekoh zaista ne znam koje tacno selo, al znam koja je opcina u kojoj je selo... i tako dobih ja taj svoj stembilj jos jedan i odjavih se sutradan. jer skola se uci, dani mi prolaze, gusim se u ovom stanu u kojem sam odrasla, gusi me ovo prigradsko naselje. sve isto kosto je i bilo, i vazda sve ce isto biti. zatocenik sam momenta u malo ko da ludim, a strah me to naglas rec...

26.01.2017.

e, necu da ucim

vlastita kuca mi ko kavez.

17.01.2017.

puknem, pa se opet napusem...

vazda ce mi bit draza raja koja zove da skupa podijelimo momenat svjesnog brisanja mozdanih celija dok uvlacimo dimove i pravimo se da smo raste koje sve kontaju, nego ona raja sto zove na kafu. jest da se i na kafama mozdane celije brisu izmedju besmislenih jednoteistih prepricavanja onog sto mi, kafedzije s markom i po u dzepu, u strahu da ne zvucimo povrsno i glupo, nazivamo otkrivanje zivotnih puteva. jasta, jest bas se to na kafi desava... mani me se molim te, osamila sam se i to mi godi i ne zelim pricati ispricane price o pricama o kojima smo vec pricali. udaje se raja, zene se, djeca stizu, krediti, posla ima, nema, kad ima stres, kad nema stres, dakle isto ti je jaro, kako god da okrenes... samo neko bira s osmjehom da robuje, a neko pickara ujutro bogove, porodicna koljena i sistem prije odlaska na poso.... ja vala evo, i dallje ne znam gdje idem, sta radim, kako zivim, nista ne znam i dobro mi je sasvim.... pored smisla usput trazim i neki povoljan smjestaj s porodicom koja ima bebu. mislim da bi mi to godilo, to i pozitivan odgovor institucije za produzetak boravka. znaci trebaju mi bebe da se smirim i viza,viza isto tako da se smirim. necu kuci. jebo kuci. kuci je oporan miris siromastva, materijalnog i nematerijalnog, mentalno nestabilni roditelji i tjeskoba.

04.01.2017.

novi zuti listovi

preskaces vlastitog sebe. jer drugacije ne mozes. hoces da se ponovo rodis. nekako. bilo kako. nadas se da ce novo rodjenje biti drugacije, trebalo bi da bude, zar ne? zar da? nemam pojma. preskacem samu sebe kroz dane kojih se ne sjecam kroz sjecanje. zamisli: sjecanje staro dva dana. zamisli, nazoves nesto bajato sjecanje. ma hajde, moze, nema veze koj dan, danas je radni dan. koji ce biti dan, sta ti je... ma nista malo sam zalutao u neki medjuprostor dok si ti preskakala samu sebe. i tako to nemam pojma. bilo je neko kolektivno obiljezavanje mucnog prolaza vremena, cemu sizilo onda?

09.12.2016.

zuuuuuuuuuuji u glavi

ovi sto su rodjeni, odrastali i sto sad zive, zapravo prezivljavaju siromaski zivot ce vazda bit na strani siromstva.... sta god to znacilo. jutros me utjesila prijateljica jer je spomenula narodnu revoluciju. a ja se nekog Rata prepala (ko da rat nije stalno i uvijek prisutan na necijem ognjistu, ko da rat stalno i uvijek ne ubija, ne siluje, ne pali, ne rusi skole, ne baca ljude u masovne grobnice, ne bombarduje bolnice, ne razara, ne pustosi negdje na nekom kutku ove usrane planete)

01.12.2016.

sareni papiri

ne mogu da pisem, jer nemam sta da kazem sto vec nije tisucu puta u hiljadu oblika vec nekad jucer, danas i sutra bivalo receno.

17.11.2016.

perut na tastaturi

mjesto kafe, srcem energetski napitak od po litre. nije jos predispitna sezona pocela, al' hajd neka... da se prevrcem po krevetu do cetiri ujutro nadajuc se pomolu prvih zraka sunca. a nadas se zalud, jer sunca vise nema da se pomoli. mozes ga samo na cosku papira stidno ko u osnovnoj skoli sa siljatim zrakama da nacrtas... nisam ni ustala, napolju vec mrak. mrske su mi zime svake, a ova pogotovo. nisam ponijela mamine vunene pletene carape. jer nosit kineske pokucnice sto lice na one od starog, ma nije to to, jaro... he, znas da ima onih zena sto se vrlo zenski s drugim zenama muskarcima smiju. a onda iscu i traze i vape za nakom solidarnoscu. jebo te taj pristup stvarnosti. de malo, djevojcice velikih krupnih ociju i zlatnih uvijaka, ne mizoginisi se sama trazec postovanje. ne ide to tako. blah blah. kad neces da radis ono sto bi trebao, dodji amo amo i u prozor ovaj nakucaj nesto sto nikakve veze ni s cim nema. nek stoji, nek stoji. svaki zapis valjda svjedoci necemu. nicemu. volim kad mi se kofol zene prijatelji jave pa same priznaju da se jave samo kad im nesto treba. nisam razocarana, jer ljudi a i te zene koje su ljudi su govna.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031



nothing was corrected last
time.
nothing will be corrected this
time.

the poor will remain poor.
the unemployed will remain
so.
the homeless will remain
homeless

and the politicians,
fat upon the land, will live
very well.

___________________________

I to je cudesno, da tamo negdje u zelenim
dolinama vrijedni ljudi uzgajaju lozu i prave vino, da bi tu i tamo u svijetu daleko od njih, neki razocarani, u tisini gutajuci, gradjani i zbunjeni stepski vukovi mogli iz svojih pehara upijati malo hrabrosti i dobrog rasplozenja

___________________________
nicega u nama nema sto bi moglo opravdati postojanje raja. I najvise sto se za nas moglo uciniti, to je da nam je dat san o raju.
___________________________

Zaboravi
Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me sreceš prvi put.
Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, necemo rastati

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
18302

Powered by Blogger.ba