beats by dre cheap

puknem, pa se opet napusem...

vazda ce mi bit draza raja koja zove da skupa podijelimo momenat svjesnog brisanja mozdanih celija dok uvlacimo dimove i pravimo se da smo raste koje sve kontaju, nego ona raja sto zove na kafu. jest da se i na kafama mozdane celije brisu izmedju besmislenih jednoteistih prepricavanja onog sto mi, kafedzije s markom i po u dzepu, u strahu da ne zvucimo povrsno i glupo, nazivamo otkrivanje zivotnih puteva. jasta, jest bas se to na kafi desava... mani me se molim te, osamila sam se i to mi godi i ne zelim pricati ispricane price o pricama o kojima smo vec pricali. udaje se raja, zene se, djeca stizu, krediti, posla ima, nema, kad ima stres, kad nema stres, dakle isto ti je jaro, kako god da okrenes... samo neko bira s osmjehom da robuje, a neko pickara ujutro bogove, porodicna koljena i sistem prije odlaska na poso.... ja vala evo, i dallje ne znam gdje idem, sta radim, kako zivim, nista ne znam i dobro mi je sasvim.... pored smisla usput trazim i neki povoljan smjestaj s porodicom koja ima bebu. mislim da bi mi to godilo, to i pozitivan odgovor institucije za produzetak boravka. znaci trebaju mi bebe da se smirim i viza,viza isto tako da se smirim. necu kuci. jebo kuci. kuci je oporan miris siromastva, materijalnog i nematerijalnog, mentalno nestabilni roditelji i tjeskoba.

steel
http://fobija.blogger.ba
17/01/2017 12:19