maj
kisa kisa kisa kisa sunce kisa kisa kisa kisa kisa sunce neke ljude smiri majcinstvo mene smirila psihijatrija. kako da ne.
kisa kisa kisa kisa sunce kisa kisa kisa kisa kisa sunce neke ljude smiri majcinstvo mene smirila psihijatrija. kako da ne.
spustam se niz sokak, pa krecem se niz ulicu do prodavnice. na putu srecem cika vladu. covjek sedamdesetih godina, stari komunista, u hladu lipe sadi borove. veli mi da je lipu ispod cijeg hlada stojimo zasadio prije 40 godina i…
cim otvorim tabove za rad. nemir. znojim se. panika koju ne mogu da opisem. stres. nepotreban. prolazi brzo. ali osjecam da ovo sto radim nije blizu mom bicu, uopste. ne znam sta je idealan posao za bilo koga od nas…
trazim sebe po starim zapisima. puno se ne mijenjam. mozda. ponovo citam. to je dobar znak. valjda. prestajem- pocinjem da pusim. …. setnica ispred zgrade, pletene carape na betonskom zidu, paradajiz od sest KM, jes da mu nije sezona. al…
radim iz kreveta. radni sto ne postoji. vec dvije godine radim tako naslonjenih nogu na stolicu ili sto. cudan okus u ustima. cekam da se preselim u svoj jednosoban stan. 28 metara kvadratnih je moje. nije ni lose za ove…
napokon imam svoj vlastiti prostor. za godinu i po dana sto bi rekli stari stalo se na noge…. zavalis se u dugovanje i bude ti zivot sredjen. odjednom odraslost…. cini mi se nekako lazna i nestvarna obzirom da mi se…
na pauzi na poslu zalutam ovdje, da kazem sama sebi kako sam ti rekla sve o sebi. naglas, bez zadrske. spavala sam dva i po sata. radim preko svake normalne mjere. uvijek, stalno zauvijek pretjerivanje. jer vjerovatno drugacije ne zelim,…
velis kupit ce ti tata kenjca da ga voda kroz carsiju. i tad pomislim koliko smo mi zapravo, istinski, i dalje prikazi onih djedova i nena sa starih crteza sto danas svjedoce na razglednicama o vremenu koje je davno minulo.…
ustanem umorna. sanjam obaveze kad napokon zaspem. ustajem, jedva. javljam ti se, jer to to je neka utjeha da znam da tamo u necijem obrisu ima i dio mene koji cuci i ceka da procvate. stavim vodu za kafu. mrzim…
napokon raspored i disciplina i povremeni razgovori sa sobom u lokalima koji su prepuni divljaka, gledam ih i pomislim kako smo zaista na nizem stupnju razvoja, ko neki smo savremeni pecinski ljudi, koji sjede ispod enciklopedija drzeci porculanske salice u…